Uživanje, radost i divljenje nad stvarnošću u kojoj živimo

Naša nutarnja i vanjska osjetila igraju važnu ulogu u vođenju potpunog ljudskog postojanja. Bebe u prvim mjesecima života uvelike »uče« putem svojih osjetila. Odrasli su se pak, u potrazi za istinom, skloniji previše oslanjati na vlastiti intelekt. Posljedično, propuštamo se okrijepiti onim obogaćenjem koje nudi izoštrena svjesnost osjetila. Nekima ta svjesnost može nedostajati, a da im uopće ne nedostaje. Živjeti život u punini vjerojatnije je kada je čovjek potpuno ukorijenjen u svakodnevni svijet u kojem se nalazi koristeći pritom i racionalne i osjetilne sposobnosti. Ako želimo živjeti s većom dubinom tada je pozornost prema našim osjetilima bitna. Drugim riječima, moramo stvoriti trenutke u kojima ćemo svjesno samo »stajati i promatrati, slušati i osjećati, mirisati i kušati«.
Događaji u našim životima često se proživljavaju automatski, a ne svjesno. U određenim aktivnostima i okolnostima to tako mora i biti. Na primjer, dok vozimo automobil ne možemo biti svjesni svakog pokreta koji napravimo kočnicom ili upravljačem. Međutim, potrebni su nam trenuci, nadajmo se po nekoliko njih dnevno, u kojima si namjerno dopuštamo uživati, radovati se i diviti opipljivoj stvarnosti u kojoj zapravo živimo. Primjeri bi mogli biti sljedeći: primjećivanje zvukova oko sebe u prometnoj ulici, pogled kroz prozor ureda, tekstura i/ili okus hrane koju jedemo, unutarnja ljepota osobe s kojom razgovaramo kao i priznavanje ljepote onoga što ja jesam. Ukratko, moramo dopustiti svojim nutarnjim i vanjskim osjetilnim svjetovima da nas hrane kroz obične trenutke kao i kroz one izvanredne. Skriveni trenuci mogu se pokazati kao dragulji koji život čine vrijednim truda, možda čak i »ispunjenim čudom«.
Catherine McCann, Spirituality and the Senses: Living Life to the Full