Nada je Božji dar
Naša nada izvire iz činjenice da je Isus živ, da je s nama i da je na našoj strani. Anđeo je rekao: »Ne tražite živoga među mrtvima.« Nada ne dolazi iz nas samih; ona je Božji dar, za koji se moli i koji se prima sa zahvalnošću. Nada znači moći »tiho pjevušiti u tami« i znati da nismo izgubljeni. Ona znači kopati vrt sigurni da će biljke iduće godine rasti. Znači gledati svoju djecu i radovati se budućnosti koja se pred njima prostire poput dara Božjega.
Nada je biti siguran da ljubav u braku može rasti te da život može ići dalje i razvijati se u našim srcima čak i onda kada ljubav oslabi. To je nada koju dijele ljudi koji neumorno skrbe za svoje bližnje kao i oni koji ne odustaju od sina ili kćeri u zatvoru. Možemo navesti još mnogo drugih nada u životu.
Naša je nada sigurna zbog Isusa. U čvrstoj smo nadi jer je on uskrsnuo od mrtvih i jer je s nama u sve dane. U čvrstoj smo nadi i zbog dara vjere u nama te možemo radosno reći: »Blago nama koji ne vidjesmo, a vjerujemo.« Osmijeh uskrsloga i uzlazećega Gospodina Isusa može izmamiti osmijeh i na naše lice.
Donal Neary, SJ, The Sacred Heart Messenger, svibanj 2024.
Neka bude milost
»Aurora Borealis, sjeverna svjetlost«, rekla je Anne. »Kako je to divno.« Razmišljao sam kako bi se njezina veličanstvenost mogla prenijeti riječima. To joj nije bilo potrebno. »Ostavi mi čaroliju«, prekinula me. Podsjetila me na reakciju moje majke na moj pokušaj da objasnim zašto biljka molitvenica, s padom noći, podiže svoje listove u hvalu. »Ona moli«, rekla je. »To je dovoljno.«
Obje su poruke bile dobre, jer su me vratile izvoru našega najboljeg odgovora, a to su čuđenje i hvala. A ono što je čudesno nikada se ne smije podložiti bilo kakvoj formuli riječi. Stojimo, primjerice, pred zalaskom sunca i kažemo: »Ah« jer je to uistinu trenutak strahopoštovanja. A ako već moramo posegnuti za riječju, neka to bude »milost«!
Uostalom, sveti je Pavao tu riječ smatrao svojim najboljim saveznikom kada je pisao o Radosnoj vijesti koja je za njega bila sva od milosti i puna milosti, darovana milostivo i koja je u onima koji su je slušali dirala žice zahvalnosti. Isto vrijedi i za Gerarda Manleyja Hopkinsa, koji je primijetio da se otajstvo Utjelovljenja – Boga koji je uvijek onkraj nas, a koji u Isusu ulazi u naš krvotok – nikada ne može svesti na »teološku jednadžbu« jer njegovo čuđenje »ostavlja um da se njiše, napet, ali na titraju«. Drhteći.
Tako je i s govorom o »klimatskim promjenama« ili »globalnom zatopljenju«: nemamo stvaran osjećaj o tome što te riječi znače ako sami nismo morali svakoga dana hodati sve dalje po vodu, izgubiti svoj dom ili, poput uzgajivača sobova, gledati kako njegovi sobovi propadaju kroz sve tanji led.
Hugh O’Donnell, SDB, The Sacred Heart Messenger, lipanj 2024.
Ostati povezani
Evo nešto o čemu možemo razmišljati i moliti se svaki dan ovaj tjedan:
Molitva nije urođena. To je nešto što se može naučiti. Srećom, ne morate je sami izmišljati. Kršćani se mole već dvije tisuće godina. Prikupljeno je mnogo znanja. Ako tražite načine koji će vam pomoći u molitvi, dobro se time nadahnjivati.
Postoji onoliko različitih načina molitve koliko ima ljudi. Neki ljudi radije se mole nad tekstovima, bilo iz Biblije ili ne. Drugi vole molitvu bez riječi. Možete se moliti u samoći ili s drugim ljudima, na nekom tihom, osamljenom mjestu ili usred gradske vreve. Neki vole duge molitve. Drugima je pak što kraće, to bolje. Dobar način molitve je onaj koji vam u tom trenutku pomaže da živite povezanije s Bogom. To se s vremenom može promijeniti. Ono što vam danas pomaže da dođete do Boga možda neće tako dobro funkcionirati sutra. Ništa čudno. To vrijedi za veći dio ljudskog života.
Nicolaas Sintobin SI, iz knjige Did Jesus Really Exist? and 51 Other Questions
Pročitajte više
Užareni ugljen
Propovjednici vole ispričati priču koja ide ovako nekako: neki župljanin, koji je prethodno redovito dolazio na svetu Misu, odjednom je prestao dolaziti. Za nekoliko tjedana župnik ga odluči posjetiti. Večer je bila hladna, a župnik je čovjeka zatekao sama doma kako sjedi pred rasplamsalom vatrom.
Nagađajući zbog čega ga je župnik posjetio, čovjek ga lijepo dočeka, odvede da sjedne u fotelju kraj ognjišta i zatim je čekao. Ovaj se udobno smjestio, no nije ništa govorio. U dubokoj tišini koja je uslijedila svećenik je samo sjedio i gledao u vatru.
Poslije nekoliko minuta uzme kliještima komad užarenog ugljena iz vatre i položi ga na jednu stranu ognjišta podalje od vatre. Zatim opet sjedne ne govoreći ništa. Obojica su promatrala ugljen kojem je plamen postupno jenjavao. U jednom se trenutku zasjajio i potom njegov plamen ugasnu. Ubrzo više nije gorio i ohladio se. Zatim župnik opet usta, uze onaj hladni komad ugljena i stavi ga usred vatre. I on odmah zasja zbog svjetla i topline ugljena koji ga je okruživao u ognjištu.
Pouka je bila jasna. Izdvojen komad ugljena ne može gorjeti, potrebno je mnogo takvih komada za vatru koja neće ugasnuti. Tako nijedan kršćanin ne može dugo sam gorjeti za Gospodina bez stalne potpore Crkve.
Paul O’Reilly SI, iz knjige Hope in All Things
Pročitajte više
Što želiš da ti učinim?
Isus u evanđeljima često postavlja pitanje „Što želiš da ti učinim?”. Odgovor na to pitanje naznaka je onoga u čemu se sastoje prioriteti ljudi. Kad je Isus isto upitao slijepca, ovaj je odgovorio „Da progledam”. Na Isusovo pitanje učenici Ivana Krstitelja na početku Evanđelja po Ivanu odgovaraju pitanjem „Učitelju, gdje stanuješ?”. Isus je u oba slučaja mogao reagirati na ono što je dobio kao odgovor na svoje pitanje. Ali na pitanje postavljeno majci dvojice svojih učenika, Jakova i Ivana, ne može jednako postupiti kad dobije njezin odgovor. Jer u odgovoru majke vidjelo da je njezin prioritet ishoditi status i počasti za svoje sinove u Isusovu kraljevstvu. A to je suprotno samoj naravi kraljevstva koje je Isus došao navijestiti. Baš je u trenutku kad je bez ikakva statusa i počasti visio s rimskoga križa bio javno proglašen kraljem. Iako je namjera bila ismijati ga, time je na ironičan način izrečena istina. Isus je Božje kraljevsto ljubavi najpotpunije objavio upravo u trenutku svojeg najvećeg srama i poniženja. Jakov, Ivan i drugi učenici morali su znati da se prijavljuju za kraljevstvo koje ni po čemu nije povezano s kraljevstvima ovog svijeta. Isusa se nije moglo pronaći među vladarima i velikanima koji „gospodare nad svojim podanicima” i razmeću se svojom vlašću. Njegova se vlast nije ogledala u tome da mu služe, nego u davanju sama sebe kroz služenje drugima u ljubavi. Isto vrijedi za sve koji žele biti njegovi učenici. I danas se Isusovo djelo sastoji u pronošenju kraljevstva Božjeg zemljom, a ne u izgradnji drugog zemaljskoga kraljevstva.
Martin Hogan, iz razmatranja o dnevnim čitanjima The Word is a Lamp on my Path
Pročitajte više
Tražitelji
Mudraci s Istoka po svoj su prilici bili astronomi i filozofi iz područja Perzije, ali što je najvažnije, bili su tražitelji. Promatrali su nebo tražeći astronomske znakove koji će pretkazati rođenje moćnog vođe. Budno su očekivali znakove vremena. Ne znamo točno koje su bili religije i to doista nije ni važno jer je priča o mudracima ili o trima kraljima zapravo priča o ljudima svih kultura, svih zemalja i svih vjeroispovijesti koji kreću na put u potrazi za Bogom.
Dolazak mudraca u Betlehem trenutak je velike radosti i milosti jer »Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se«. Bog obitava na jednostavnim mjestima. Ohrabrimo se za preuzimanje rizika i krenimo van iz svoje udobnosti potražiti Isusa, baš kao što su to učinili i mudraci. Nisu imali pojma što ih čeka, ali evanđenje nam govori o njihovu oduševljenju i radosti kad su dospjeli na to mjesto.
Tríona Doherty i Jane Mellett, iz knjige ‘The Deep End: A Journey with the Gospels in the Year of Luke’
Učinimo svoja srca jaslicama za Isusa
Dok slavimo Božić pozvani smo otvoriti svoja srca, učiniti ih jaslicama – mjestom na kojem ćemo primiti i susresti Isusa. Što to znači? Dok danas slušamo božićnu priču kakav učinak ona ima na nas?
Možda smo poput pastira preplavljeni radošću. Možda se poistovjećujemo s Marijom koja još uvijek nastoji razumjeti što sve to znači. Ima mjesta i za jedno i za drugo. Marijino razumijevanje Isusa ima dubinu i intimnost, dok su pastiri možda tek dotaknuli površinu. Naša vjera i naš odnos s Bogom prolaze kroz različita razdoblja. Usponi i padovi života mogu nas iznenaditi pa se može dogoditi da stvari počnemo promatrati na drukčiji način. Kada prođe užurbanost došašća Božić nas zaustavlja, daje nam vremena da se odmorimo u čuđenju i zahvalimo za Božju vjernost u našim životima. Ovo je vrijeme da sjednemo uz Mariju dok ona pohranjuje sve te događaje u svome srcu i o njima razmišlja.
Tríona Doherty i Jane Mellett, iz knjige The Deep End: A Journey with the Gospels in the Year of Matthew
Pročitajte više
Obraćenje srca
Nije slučajnost što se s Ivanom Krstiteljem i njegovom porukom koja nam nije laka susrećemo u došašću. Njegov poziv na pokajanje i obraćenje možda nas neće oduševiti jer smo ovih tjedana više raspoloženi za slavlje, ali „obraćenje” doslovno znači zaokret ili povratak (metanoia). To ne znači da moramo biti preplavljeni krivnjom, nego nas poziva na preobražaj, da se okrenemo od onoga što nam ne daje život i prihvatimo ono što nam pomaže živjeti punim, uravnoteženijim životom. Na taj način stvaramo prostor za primanje Kristove milosti i ljubavi za Božić i ponovno postajemo svjesni njegove prisutnosti pune ljubavi u našim srcima i u svijetu oko nas. To nas oslobađa i omogućuje nam da se posvetimo ljubavi i rođenju Boga u našim srcima. Važno je na koji se način pripremamo ovih tjedana i može uroditi mnogim blagoslovima. Danas Ivan poziva okupljene ljude i nas same na obraćenje srca..
Tríona Doherty i Jane Mellett, iz knjige The Deep End: A Journey with the Gospels in the Year of Matthew
Pročitajte više
Bogonosac
S vremenom su se naše slike o Mariji donekle izoštrile, dijelom zahvaljujući kulturološkim percepcijama uloge žena, ali i dugim izjednačavanjem odnosa između ‘svetosti’ i ‘čistoće’ žena u crkvenoj tradiciji. Vraćamo se Marijinim korijenima, njezinoj pojavi hrabre, odlučne mlade žene koja je bez daha, sva uzbuđena pohitila u Elizabetinu kuću, trudna Božjim obećanjem, trudna radošću, noseći Božju Riječ i prenoseći je dalje. Mnogi od nas gaje posebnu pobožnost prema Mariji. Došašće je idealno vrijeme za razmišljanje o tome što nas Marija može naučiti kako biti učenik i ‘Bogonosac’ (Theotokos). Bog od svakog od nas traži da budemo nositelji njegove ljubavi i njegove Riječi. Pokušajmo stvoriti prostor za Boga u svim svojim ljudskim iskustvima, u radosti kao i slomljenosti. Slijedimo stope prve evanđelistice Marije. Poslušajmo i u našoj Crkvi i društvu iskustva žena koje svom snagom i oduševljeno nastavljaju zadatak donošenja Krista u svijet i njegova pronošenja po svijetu.
Tríona Doherty i Jane Mellett, iz knjige ‘The Deep End: A Journey with the Gospels in the Year of Luke’
Uredna duša
U ovom adventskom vremenu pozvani smo na spoznaju da uredna duša, poput uredne kuće, zahtijeva trud. To se ne događa samo od sebe. Ako zaista želimo da Gospodin dođe i nastani se među nama, moramo mu pripremiti put. Riječ je o dovođenju kuće – naše duše u red. Negdje i nekako do nas ponovno trebaju doprijeti satnikove riječi i morali bismo ih doživjeti kao svoje riječi: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj.” Za to nam je potreban plan djelovanja, neka vrsta karte, koja će nas voditi na tom putu.
Dio te karte sadržan je u sakramentu pomirenja. Koordinate su već tu za nas, a početni korak mogao bi se nalaziti u „Skrušeno ispovijedam svoje grijehe”.
Vincent Sherlock, iz pobudnice za došašće Let Advent be Advent
Pročitajte više