Bog je uvijek prisutan
Sjećam se kako sam tijekom karantene zbog bolesti COVID-19 posjetio stariju ženu koja je živjela sama, a misu je pratila preko poveznice na prijenosnom računalu svoje unuke. Imala je dvije upaljene svijeće sa svake strane ekrana i nekoliko cvjetova u vazi na čast „Gospodinovoj prisutnosti u mojem domu i srcu”, kako mi je rekla. Duboko me dirnula njezina opipljiva vjera.
Taj događaj podsjetio me da je u središtu svih naših riječi te bogoslužja i svjedočanstva Božja prisutnost. Njegova je prisutnost iza vela naših tjeskoba, borbi i sumnji. Gospodin je jednostavno i duboko prisutan tu, za nas i s nama, kao što je obećao biti do kraja vremena. Ništa se vrijedno u Crkvi ne događa što ne polazi od toga da vidimo Gospodina među nama, kako pati i preobražava sve naše ljudske dileme.
Gospodin nam govori:
„Ako ne znaš zašto je ovo važno,
potraži nekoga tko to zna,
dijete, siromaha, zaboravljene.
Uči od njih.
Učit ćeš od mene.
Pronaći ćeš svoje životno poslanje.
Naći ćeš odmor duši svojoj.
Sjedni i jedi.”
John Cullen, ‘The sacred Heart Messenger ‘, rujan 2023.
Pročitajte više
Kako se molimo
Naš odnos s Bogom obuhvaća cijeli naš život, ali na poseban način izražen je u molitvi. Kako se mijenja naš doživljaj samih sebe, doći će do prilagodbi i u načinu odnošenja prema Bogu. Iskustvo Božje ljubavi može dovesti do promijenjenog odnosa s Bogom, a potom će se mijenjati naša molitva i doživljaj sebe.
Ako se promijeni naša slika o sebi samima, promijenit će se i naša slika o Bogu i naša molitva te ćemo se drukčije odnositi i prema drugima. Svi su ti elementi međusobno povezani i utječu jedni na druge. Zapažanje onoga što se zbiva u nama daje nam poticaj za odgovor na Gospodinovo djelovanje. Molitva koja je „stvarna” i povezana sa životom pomoći će nam da se promijenimo ili da uočimo nas u tome priječi. Skrenut će nam preveliku pozornost s nas samih i onoga kakvi moramo biti ili kakvi bismo trebali biti u molitvi i u životu. Za oslobođenje od ideje da ću jednog dana „sve točno pogoditi” potrebno je vrijeme. I dalje priznajemo svoju potrebu za Bogom kako bismo Njemu prepustili vodstvo.
Izgovaranje molitvi nije isto što i molitva. S vremenom sve važnije mjesto u našoj molitvi može pripasti onom što Bog želi, dok ćemo se manje baviti sobom. Donošenje stvarnih životnih pitanja u molitvu uključuje otvaranje za promjenu svih odnosa koji se tu razmatraju – sa sobom, s Bogom i s drugim ljudima. Zamjećujući promjenu u doživljaju Boga ili sebe kao bića stvorenog na Božju sliku i priliku, kao i u samoj molitvi, pozvani smo na uspostavu poveznice između svega toga. Tako se otvara šira dimenzija tih odnosa i bogatstvo koje se u njima nalazi. Veza između molitve i života postaje očitija.
Michael Drennan, DI, ‘See God Act: The Ministry of Spiritual Direction’
Priroda kao sveto mjesto
Vrtovi nude beskrajne mogućnosti budućim misticima! To su mjesta sigurnosti, mjesta života koja obiluju ljepotom. Gdje je vrt, bit će vode i živih bića raznolike ljepote. Charles Darwin, iako je zapamćen kao veliki zagovornik evolucije, sebe je prvenstveno smatrao promatračem prirodnog svijeta. Velik dio svog života proveo je u promatranju najjednostavnijih stvari, a svoje veliko djelo, Podrijetlo vrsta, završava napomenom: „Zanimljivo je promatrati zapletenu obalu…” Ta skromna obala koju je proučavao obrasla je mnogim biljkama, čuje se pjev ptica, kukci lepršaju uokolo i crvi pužu kroz vlažnu zemlju. To ga navodi na razmišljanje da su „ti složeno konstruirani oblici, toliko različiti jedni od drugih i ovisni jedni o drugima… svi nastali prema zakonima koji djeluju oko nas.”
Dakle, pronađite svoju zapletenu obalu, promatrajte je, promislite o njezinoj dugoj povijesti i promislite što vam to pokušava reći. Neka ovo bude vaše sveto mjesto, na kojem ćete se zaljubiti u prirodni svijet i u njegova tvorca. Neka pred vašim pogledom oživi tapiserija života. Možda ćete, poput Darwina, uzviknuti: „Za mene je to bio sjajan dan, kao da tko slijepcu dade oči.”
Brian Grogan, DI, ‘Finding God in a Leaf: The Mysticism op Laudato Si”
Gospodin dolazi onima koji ga u molitvi traže
Upečatljivo je da su udovice vrlo pozitivno prikazane u evanđeljima. U jednoj od Isusovih prispodoba udovica neprestano dolazi nepravednom sucu tražeći ono što joj po pravdi pripada, sve dok ga konačno ne natjera da je shvati ozbiljno. Isus je tu prispodobu ispričao za ohrabrenje da uvijek molimo i ne obeshrabrimo. Drugom prilikom, dok je Isus bio u hramu u Jeruzalemu, vidio je udovicu kako u hramsku riznicu ubacuje dva bakrena novčića ili sav svoj žitak. Isus skreće pozornost svojih učenika na nju kao uzor potpunog predanja Bogu. U jednom od evanđelja nalazimo udovicu po imenu Ana koja nikada nije napuštala hram, nego je danju i noću postom i molitvom služila Bogu.
U Isusovo vrijeme udovice su bile nezaštićene. Ako nisu imale djece, bile su posebno ranjive. Možda ih je upravo taj njihov status navodio da se povjere Bogu. Ako se nisu imale na koga osloniti, mogle su se uteći Bogu. Kao takve, pomalo same na svijetu u svojim su životima imale prostor ispunjen Bogom.
Ana je bila stalno molitveno sjedinjena s Bogom. Zato je i priličilo da se zatekne ondje baš u trenutku kad su Marija i Josip donijeli svoje dijete u hram i kad je starac Šimun objavio tko će to dijete postati. Kao odrastao čovjek Isus će poslije reći: „Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete.” Ana je bila osoba koja je tražila Gospodina u molitvi i jednog je dana pronašla onoga koga je tražila. Pronašavši ga, podijelila je glas o tome s drugima. Govorila je o djetetu svima koji su očekivali izbavljenje Jeruzalema. Mnogo toga možemo naučiti od ove udovice. Podsjeća nas da Gospodin dolazi onima koji ga u molitvi traže i potiče nas da s drugima podijelimo Gospodina koji je došao k nama.
Martin Hogan, ‘The Word of God is Living and Active’
Pročitajte više
Ljutnja
Ljutnja je nepredviva i žestoka emocija. Može se brzo rasplamsati, lako dominira našim mislima i preuzima kontrolu nad našim umovima i postupcima do te mjere da postaje gruba, ružna i štetna. Problem je u tome što je, u slučaju nepravilne upotrebe, preotimaju naše emocije koje ne služe ostvarenju Božjeg plana.
Ako je svrha ljutnje ispravljanje nepravde, moramo paziti da je upotrijebimo na odgovarajući način i usmjerimo na sâm problem. Mnogi ljudi nose goleme količine neizražene ljutnje zbog stvarno dobivenih ili percipiranih rana ili se razljute na bilo osobu ili ono što im se nađe na putu (kad pobjesnim i otpustim kočnice, tako da to osjete svi oko mene).
Moliti se u ljutnji izuzetno je teško zbog količine uključenih emocija.
Izvadak iz knjige ‘Deeper Into The Mess: Praying Through Tough Times’ autora Brendana McManusa, DI i Jima Deedsa (str. 61)
Pročitajte više
Vrijednost unutarnjeg svijeta
„Posebno važna poruka koju nam sv. Ignacije može dati tiče se velike vrijednosti unutarnjeg svijeta. Pod tim mislim na sve što ima veze s područjem srca, duboke intencionalnosti, odluka koje se donose iznutra.”
Kardinal Carlo Maria Martini, DI
…unutarnji svijet protuotrov je za mnogo toga podmuklo destruktivnog u našem suvremenom društvu. Sekularizacija kulture, užurban tempo života, pritisci konkurencije, zavodljivost konzumerizma… ti i drugi utjecaji oblikuju naš način života. Riziku je često izložena čak i kvaliteta naših najdragocjenijih odnosa. Privlači nas živjeti površno, na površini stvari, pri čemu gubimo kontakt sa svojim dubljim i autentičnijim ja.
Izvadak iz popratnog teksta na Prostoru duha Pratitelj irskih isusovaca (str. 14-15)
Pročitajte više