Vjera se očituje na različite načine
Čitajući članak o posljednjem sudu, jedna žena osamdesetih godina upitala se: „Ako mi je Bog oprostio, zašto postoji sud?” Mogao sam razumjeti zbog čega se to pita. Uz malo teološke slobode rekao sam da sud nakon smrti služi tomu da Bog ponovno svakome od nas kaže da nam je oprošteno i da nas podsjeti na dobro koje smo učinili i pokušali učiniti. Njezin je odgovor bio: „Utjeha za one koji su kršteni, a otpali su od vjere.” Je li mislila ne na sebe nego na svoju djecu, od kojih većina nije išla u crkvu? Mislim da jest. Mnogi ljudi iza svojih vjerskih pitanja često kriju brigu za druge.
Mnogi roditelji, bake i djedovi brinu se zbog nedostatka vjere kod svoje djece i unučadi. Izraz je to duboke tuge one generacije koja se sva dala u prenošenje vjere i prakse. Mogu pomoći zrna mudosti: „Neka se Bog brine o njima, on ih voli čak i više od vas” ili „Svi mi pronalazimo vlastiti put do Boga i u životu”, „Njihova će vjera doći u svoje vrijeme”. Utješno je pomisliti da roditelji prenose djeci mnogo toga – dobrotu, ljubav prema siromašnima, molitve, skrb i suosjećajnost – čak i ako se vjera mlađe generacije izražava drukčije.
Marija i Josip pitali su se što je Isusa spopalo da pobjegne i ostavi ih zabrinute i tjeskobne. Njegov odgovor: „Meni je biti u onome što je Oca mojega” vrijedi i za nas. Mnogi tako čine na drukčije načine nego li ja ili nečiji roditelj. Važno je da nekako, negdje, nastojeći ispravno živjeti, negdje, budemo „u onome što je Oca našega”!
Donal Neary SJ, iz glasnika The Sacred Heart Messenger, siječanj 2021.
Pročitajte više
Biti kao sv. Franjo Asiški
Svake godine 4. listopada proslavlja se blagdan sv. Franje Asiškog. Tim zavšava doba kad se posebno spominjemo stvaranja i poziv je na proslavu sveca zaštitnika ekologije. Sveti Franjo bio je mističar i „vjeran Svetom Pismu, poziva nas da u prirodi vidimo veličanstvenu knjigu kroz koju nam Bog progovara i daje nam naslutiti svoju bezgraničnu ljepotu i dobrotu” (Laudato Si’, 12).
Svjestan koliko je sve duboko međusobno povezano, sveti Franjo duboko je shvaćao ono što danas nazivamo cjelovitom ekologijom. Kao što je Isus provodio mnogo vremena u prirodi promatrajući vrapce (Lk 12, 6) i najsitnije sjeme (Lk 17, 5), i sveti je Franjo živio u potpunom skladu sa svim stvorenjem. Pokazao nam je da je briga za stvoreno neodvojiva od skrbi jednih o drugima, pravde za siromahe i našeg vlastitog unutarnjeg mira. Vidjevši da je sve povezano i živeći tu svoju viziju radosno i otvorena srca, sveti je Franjo bio – i jest – duboko ljubljen. On nas vodi u srž onoga što znači biti čovjek i poziva nas na duboko unutarnje obraćenje: „Kao kad se zaljubimo u nekoga, kad god bi Franjo pogledao u sunce, mjesec ili najmanje životinje, zapjevao bi i tako sva ostala stvorenja privukao da slave s njim.” (Laudato Si’, 11).
Pozvani smo na tu svijest kako bismo popravili svoj prekinuti odnos s prirodnim svijetom i odnos jednih s drugimar. Pozvani smo okrenuti leđa razaranju i, kroz osjećaj najbliže povezanosti sa svim što postoji, dublje uroniti u brigu za naš zajednički dom.
Tríona Doherty i Jane Mellett, iz glasnika The Sacred Heart Messenger, listopad 2021.
Pročitajte više
Zahvalnost
Zahvalnost je važna i o njoj se može nadugo govoriti. Život je dragocjen dar koji bismo trebali cijeniti i u kojem bismo trebali uživati. Poznajem divnu gospođu koja tvrdi da bismo trebali živjeti zahvalna srca. Svako jutro i svaku večer zahvaljuje Bogu. Kad bismo samo svi mogli tako živjeti svaki svoj dan. To nije samo zahvaljivanje Bogu za njegov dragocjeni dar. Dobro je da znamo cijeniti ono što imamo jer tako naš pogled na svijet postaje bolji, a mi postajemo pozitivniji i tako ćemo uočiti još više dobra koje nam je Bog dao.
Toliko toga uzimamo zdravo za gotovo, a to može dovesti do negativnog pogleda na svijet. Živjeti svoj život sa zahvalniošću u srcu znači znati da nam je Bog dao sve i da želi da budemo sretni. Ovo je dan koji učini Gospodin – radujte se i kličite u njemu.
Mary Hunt, iz glasnika The Sacred Heart Messenger, veljača 2022.
Pročitajte više
Budite zahvalni za izvore hrane
Puno hrane odlazi u propast.
Previše se toga kupuje.
Hipnotiziraju nas povoljne ponude kao što je „kupi 3, a plati 2”.
Papa Franjo govori o bacanju hrane:
„Naši su djedovi i bake nekada naglašavali da ne bacaju ostatke hrane. Potrošačko društvo naučilo nas je da svakodnevno bacamo hranu i ne možemo sagledati njezinu pravu vrijednost… bacanje hrane je kao da krademo sa stola onih koji su siromašni i gladni: prema podacima Agencije Ujedinjenih naroda za hranu svake se godine oko 1,3 milijarde metričkih tona hrane, ili jedna trećina onoga što se proizvede za ljudsku prehranu, gubi ili baca.”
Poput Isusa i papa Franjo se služio dramatičnim jezikom kako bi nešto istaknuo. Podsjetio nas je na ono što ne želimo čuti. Kad bacamo hranu, ne poštujemo plodove zemlje. Skrb za naš planet Zemlju ne svodi se na puku zaštitu okoliša, nego se odnosi i na brigu o jednakoj raspodjeli njezinih resursa i zahvalnost Zemlji za ono što nam daje.
Donal Neary SJ, u glasniku The Sacred Heart Messenger, rujan 2022.
Pročitajte više
Zajedništvo i briga za naš zajednički dom
Vrijedi istražiti bogatstvo izraza koji je Papa odabrao za Majku Zemlju – naš zajednički dom. Riječ „dom” u nama pobuđuje sjećanja i emocije. Ako ste imali sretno djetinjstvo, dom je mjesto prema kojem osjećate najveću naklonost: u njemu se stapaju dobri odnosi i posebnosti mjesta u kojem ste započeli svoj život. Kao što je rekao Elvis Presley, dom je tamo gdje je srce. Slično je i u izreci: „Za izgradnju kuće potrebne su ruke, ali samo se srcima može izgraditi dom.”
Papa Franjo je rekao:
Naš zajednički dom je poput sestre s kojom dijelim postojanje i poput majke koja nas prima u svoje naručje. (Laudato Si’, 1)
Teško je zamisliti dirljivije ime za svijet od naziva „naš zajednički dom”. „Naš planet je domovina, a čovječanstvo je jedan narod koji živi u zajedničkom domu.” (Laudato Si’, 164)
Moramo ponovno otkriti ono što su imali naši preci – dubok osjećaj odnosa punog ljubavi s planetom Zemljom i svim njegovim stanovnicima. Kao djeca imali smo možda malen dom, no sad imamo zajednički planet i, kao nekad sveti Franjo Asiški, i mi u današnje vrijeme imamo zadaću da ga zaštitimo i popravimo.
Brian Grogan SJ, iz knjige meditacija Finding God in a Leaf: The Mysticism of Laudato Si’
Pročitajte više
„Kod kuće” s Biblijom
Kad tugujemo ili o nečemu dvojimo, znamo da se s povjerenjem možemo okrenuti Bibliji. Kad to učinimo i potražimo određene retke, zapravo stvaramo svoju kartu soba u kojima se osjećamo kao kod kuće s Bogom i sa sobom. Te nam sobe postaju dom. Možemo u njih ući na početku dana ili pak navečer ondje u tišini potražiti odmor. Tako se u odlomcima Biblije ukorjenjujemo i rastemo, poput onog stabla iz prvog psalma što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene”.
Biblija i evanđelja podsjećaju nas da kući nikad ne idemo sami! Božja riječ poziva nas na razgovor, bilo riječima ili u tišini. Često će nas taj razgovor dovesti u šaroliko društvo ljudi iz biblijskih prispodoba.
Biti kod kuće u Božjoj riječi omogućuje nam samoću kad nam je potrebna. Ona nam pruža i zanimljivo društvo ljudi koji nas mogu utješiti kad smo uznemireni i uznemiriti nas kad se previše opustimo.
Alan Hilliard, iz glasnika ‘The Sacred Heart Messenger’
Pročitajte više
Pronalaženje sreće u duhovnosti
Ljudska bića žele biti sretna. Ponekad sreću tražimo na pogrešnim mjestima i na kraju se osjećamo nesretnije nego kad smo tek krenuli u potragu. Katkad se baš iz tog nepromišljenog izbora zna izroditi daljnja osobna i zajednička nesreća. Mislimo da nam rekreativna droga neće naškoditi. To je samo zabava. Dobro sam, ja ću voziti. Ljudsko iskustvo potvrđuje da smo najsretniji kad nekom u raznim svakodnevnim životnim okolnostima iskazujemo suosjećanje i velikodušnost kroz sve one „sitne, bezimene, nezapamćene čine / ljubaznosti i ljubavi” (William Wordsworth, ‘Tintern Abbey’) kojima je obično ispunjen najveći dio našeg dana. Pažnja prema drugima rađa zadovoljstvom i mirom, zbog kojih jačamo kako bismo mogli biti radosni i podnijeti teret tuge. Neodgovorni podražaji ponekad prolaze pod sreću. Međutim, obično su površni i prolazni, za sobom ostavljaju prazninu. Sreća je mir i zadovoljstvo koji nam pomažu da odgovorno ostanemo na pravom putu. Površni osjećaji ushićenja brzo prolaze. Razvijanje zdrave duhovnosti pomoći će nam da pronađemo trajni mir jer put do mira nalazi se u promišljenom življenju i učenju iz iskustva što je to uistinu biti biti autentična osoba. Ako u našem životu nema barem minimum promišljanja, taj život će biti plitak.
Jim Maher SJ, iz knjige ‘Reimagining Religion: A Jesuit Vision’
Pročitajte više
Čudo našeg svemira
„Mudraci” su poznati i kao magi, što dolazi od grčke riječi magos koja se može prevesti kao astronom, čarobnjak ili vizionar. Izraz mudraci odnosio se na skupinu perzijskih ili babilonskih svećenika koji su proučavali zvijezde i planete kako bi spoznali značenje kozmičkih događaja. Posljednjih godina postavljene su mnoge teorije kojima se objašnjava pojava zvijezde za kojom su mudraci išli do Betlehema, od Halleyjeva kometa (koji je bio vidljiv oko 12. godine pr. Kr.), nove zvijezde, do poravnanja Jupitera i Saturna. Znanstvenici saznaju sve više o svemiru, o zvijezdama, planetima i galaktikama. Kad bismo podigli najmanji novčić prema dijelu noćnog neba, područje koje pokriva moglo bi sadržavati svjetlost milijuna i milijuna zvijezda, od kojih mnoge više i ne postoje. Godine 2003.–2004. teleskop Hubble, koji se nalazi u orbiti oko Zemlje, snimio je sliku takvog dijela neba. Snimak nazvan Hubbleovo ultraduboko polje prikazuje maleno područje svemira u zviježđu Fornax, koje se sastoji od otprilike 10 000 galaktika, a u svakoj od njih je 100 000 milijuna zvijezda kao što je naše Sunce. Prostranstvo našeg svemira možda je preveliko da bismo ga uopće mogli i pojmiti.
Vjerujemo u Boga koji je sve stvorio, od trenutka stvaranja kada je nastao naš svemir. Mudrace je čudesna svjetlost na nebu dovela do svjetla svijeta, nade čovječanstva. To treba slaviti.
Tríona Doherty i Jane Mellett, savjeti za molitvu i meditaciju nad tekstovima Evanđelja po Marku The Deep End: A Journey with the Sunday Gospoes in the Year of Mark
Pročitajte više
Biti tu jedni za druge i za Boga
Često me iznenadi način na koji se ljudi pozdravljaju prije početka mise. Očito je da im je drago što vide jedni druge, a ako nekih nema, drugi pitaju za njih i pitaju se kako su. Način na koji pozdravljamo ljude i dočekujemo ih može im donijeti blagoslov.
Po dolasku u Elizabetin dom u brdovitom kraju Judeje Marija je, kako nam govori evanđelje, pozdravila Elizabetu i zbog Marijinog pozdrava Elizabeta se ispunila Duhom Svetim. Bilo bi divno kada bismo svi mogli pozdravljati jedni druge tako da se u njima probudi Duh Sveti. Ne samo da je Marijin pozdrav Elizabeti bio izvor blagoslova za nju, nego je i Elizabetin pozdrav Mariji bio izvor blagoslova za Mariju.
U svojem pozdravu Elizabeta Mariju proglašava najblagoslovljenijom od svih žena zbog tog posebnog djeteta koje nosi u svojoj utrobi, ali i zato što je vjerovala riječi obećanja koju joj je Gospodin dao po anđelu Gabrijelu.
U ovom susretu dviju žena obje su se dodatno približile Gospodinu. To može biti primjer svima nama. Naš je poziv biti tu za druge, pozdravljati druge na način koji ih približava Gospodinu i stvara prostor u kojem će Gospodin potpunije oživjeti u njima.
Martin Hogan, iz razmatranja o evanđelju The Word is Near You, on Your Lips and in Your Heart
Pročitajte više
Pružanje pomoći onima koji pate
Nekad sam bio ponosni vlasnik mopeda, kao jeftinog prijevoza do posla u dublinskoj bolnici. Jednog lijepog dana krenuo sam na posao kao i obično. Tada se nebo otvorilo i bujica kiše izlila se na suh asfalt, što je opasna kombinacija. Dok sam ulazio u veliki kružni tok, motor je proklizao i pao sam s njega. Dok sam ležao ničice na tlu i nisam se mogao pomaknuti, približio se automobil. Izašla su dva liječnika, pregledala me i pozvala hitnu pomoć. Bilo je neugodno kad samo na odjelu hitne pomoći na radnom mjestu morao ispričati što se dogodilo. No, prema meni su postupali s najvećom ljubaznošću i pažnjom, a isto sam suosjećanje vidio i prema svima oko sebe. Srećom, nisam zadobio nikakve teže ozljede i otpušten sam isti dan, zahvalan što sam živ.
Nakon nekoliko godina stigao sam na mjesto nesreće u Londonu. Mlad dostavljač pizze pao je s motora. Nije znao engleski i bio je očito uznemiren. Pokušao sam ga utješiti dok smo čekali kola hitne pomoći. Kad su mu bolničari rekli da bi trebao u bolnicu, ustao je i odteturao nekamo ostavivši motor uz cestu. Posumnjao sam da možda nije bio prijavljen i da se bojao da će izgubiti posao ili biti deportiran. Bilo mi je teškog zbog njega.
Susrećemo mnoge koji trpe ili su slomljeni zbog loših iskustava. Neki pate teške fizičke boli, drugi su obuzeti tamom tuge, žale zbog gubitka koja im oduzima životnu radost. Ekonomske poteškoće i politički previranja narušavaju svjetski mir. Stavljamo svoje ruke u Isusove slavne ruke kako bismo, ojačani njegovom milošću, mogli pružiti ruku prijateljstva svima koji pate.
S. Siobhan O’Keeffe, iz glasnika The Sacred Heart Mesenger, siječanj 2023.